..::Yeah, I love them soo much!::..

-Samantha nam je sretna jer napokon izlazi s Nathanom!- umjesto nje je procvrkutala Rea –Nathanom? Tko je Nathan?- upita Samuel iznenađeno. –Kako ne znaš?- upita Rea dok ju je Samantha tužno gledala. –Bo.. Jednostavno.. Ne znam!- reče Samuel –Nathan je onaj visoki, plavi dečko iz 4d.. Koliko se već zanima za njega, i jučer ju je napokon pozvao van!- -Aha.. Znači, zato je tako sretna...- tiho prozbori Samuel i izađe iz razreda. –Šta mu je?- začudi se Rea –Bo...- nastavi Samantha –A šta je tebi? Koji vam je svima?- -Meni?- upita Samantha –Šta bi meni moglo biti? Ja sam sasvim okej.. Presretna sam!- nasmiješila se, ali je Rei taj osmjeh bio čudan. –Ne, Sammy, ne... Meni ne laži! Zašto ti je bio bed Samuelu reći da izlaziš s Nathanom? Zašto sam mu to morala ja reći umjesto tebe?- -Pa.. Zato jer nisam stigla doći do riječi od tebe!- našali se Samantha, ali se nadala da će joj Rea povjerovati. –A imaš pravo- prihvatila je Rea –Nekad stvarno previše pričam! Oprosti...- -Ma nije bed...- završila je Samantha, i izašla na zrak. Vidjela je da tamo stoji Samuel pa se brzo okrenula i vratila natrag u razred.

Reina kuća...
-Hm, ja mislim da bi se mogla malo srediti! Ne ideš u školu, nego IZLAZIŠ S NATHANOM, Sam!- rekla je Michelle, i Rea se složila s njom –Ne možeš sigurno ići u trenerci!- -Dobro, cure, dobro.. Ohladite malo!- smirila ih je Samantha –Šta predlažete?- -Hm...- Michelle je stala ispred Reinog ormara i izvukla minicu, kratku majicu i štikle. –Ma daaaaj!- zanijekala je Samantha –pa u tome ću se prosut! Zbedirat ću se kao nikad!- -Nećeš!- tješila ju je Rea –Sad ćeš probat malo hodati u tome, i s vremenom ćeš se opustiti!- -Ti mi se javljaš!? Kad si prvi put izašla s Ryanom...- Rea ju je pogledala kao da govori 'Dosta je bilo' i Samantha je zašutila. Šutnju je prekinula Michelle –Ajde se ti sad lijepo obuci pa da vidimo šta ćemo dalje!- -Okej..- prihvatila je Sammy i obukla se. –SUPER!- rekle su cure istovremeno –Ideš u tome i gotovo!- -Ali..- pokušala je Samantha proturiječiti –Ništa 'Ali'.. Sad slijedi frizura i šminkanje, i onda si gotova za osvojiti njegovo srce!- -Aha.. Valjda..-završi Samantha.

Našli su se ispred muzeja u Houstonu... Samanthi se mjesto nije baš svidjelo, ali prihvatila je Nathanov izbor. Isprva je razgovor malo zapinjao, ali su se kasnije opustili. Nathan je pohvalio Samanthin izbor odjeće na šta se ona lagano zacrvenila, ali se tješila da se ne vidi jer je noć. –I, kako to da si me ti uopće pozvao van?- upita Samantha –Hm.. Svidjela si mi se čim sam te vidio.. Ali moja ekipa pričala je da imaš dečka, sve dok nisam pitao Nikija, i on mi je rekao da si slobodna, pa sam odlučio pokušati...- -Aha...- Pričali su o svemu i svačemu, i izlazak je brzo završio. Nijedno nije očekivalo da će se toliko zabaviti. Nathan ju je dopratio do kuće. Stajali su ispred kad ju je upitao želi li opet izaći s njim. –Da, naravno!- rekla je veselo. –Super!- potvrdio je i on i poljubio je. –Oh... Vidimo se sutra!- rekla je, nasmijala se, i otrčala u kuću. Nathan je zbunjeno gledao za njom, nasmijao se sam sebi i otišao prema svom domu...

P.S. Pls pročitajte 1. komentar... Važno je =) pufa

Idućeg dana u školi sve je proteklo mirno, uobičajeno. Nije bilo nikakvih posebnih događaja, i Rea je bila jako sretna. Ryana nije vidjela i jedino je zbog toga bila malo uznemirena. –Da nije otišao bez da mi se javio?- zapitala se –Ah, tko ti je kriv! Da si mu jučer odgovorila, znala bi šta je htio!- pokudila je samu sebe. –Rea!- probudila ju je Samantha iz razmišljanja –Sam ti pričala o Nathanu, onom plavom tipu iz 4d?- -Ne.. Mislim da nisi. Zašto?- upita Rea znatiželjno. –Pa.. Sviđa mi se već duže vrijeme, otkad je počela škola.- -Aha, taj Nathan! Sad sam se sjetila! Da, rekla si da ti je full sladak! Iiii?- nestrpljivo je čekala Samanthino objašnjenje –A ono... Jučer smo se čuli, i pozvao me van!- počela je veselo skakutati po razredu, a s njom i Rea. Konačno je našla razlog da bude sretna, već ako ne zbog same sebe, onda barem zbog svoje najfrendice. –Jooj, Sammy, nemaš pojma kako mi je drago! Zaslužila si to, dobro da se sjetio pozvati te van prije nego škola završi!- zezala ju je Rea –Hvala ti Rea, stvarno ti hvala! Znaš koliko sam suza prolila zbog njega.. I sad kad napokon idemo vani, ne mogu vjerovati da se to stvarno događa!- -Vjerujem ti..– složila se Rea s njom. Cijeli dan je prošao u veselom raspoloženju, prijateljice su stalno pjevale, zajebavale se.. Uživale...
Ovih par dana Rea je više zapela za matematiku, zagrijala stolicu i rezultati su se počeli nazirati. –Rea- prozvala ju je prof. Mayandra –Bravo! Dobila si već drugu 3 iz testa, i ako tako nastaviš, prolaziš! Sve u svemu, mogu ti zaključiti dvojku..- -Ma super!- sretno je rekla Rea, iako je znala da joj starci neće biti presretni s dvojkom iz matiša. –Koga briga! Ionako su to moje ocjene!- zaključila je, više za sebe nego za druge.

Došla je doma umornija nego inače... Pozdravila je mamu koja je, kao i svakog dana, sjedila u dnevnom i gledala sapunicu. Rea ih je mrzila, nije shvaćala kako ljudima može biti zabavno neprestano buljenje u jedno te iste likove, praćenje uvijek istih događaja, samo u drugim prostorijama. Nakon tog dubokoumnog razmišljanja zaputila se u svoju sobu. Torbu je bacila u najdalji kutak sobe, nije imala namjeru napisati zadaću. Ionako bi je uvijek našvrljala na satu prije i nikad nije bila kažnjena. Sjela je u podrum zaokupljena mislima o Ryanu, i o tome gdje se on sada nalazi, šta radi, misli li na nju...? Vratila se tiho gore u sobu i zaspala...
Ujutro ju je probudila budilica. Nije joj se dalo dignuti, ostala je još neko vrijeme u krevetu, lagano drijemajući. Bilo je već 8 i po i morala se natjerati da se ustane i spremi, jer joj u 9 počinje sat, a škola joj nije baš tako blizu. Nabrzaka je navukla na sebe prvo šta je našla, umila se, počešljala i krenula u školu. Stigla je u 9 sati i 5 minuta, pokucala na vrata i ušla u razred s tihim 'Oprostite' te sjela do Samanthe. Samantha ju je upitno pogledala, pogledom koji je zahtijevao objašnjenje. –Nije mi se dalo ustati- kratko je rekla Rea i nasmijala se –Ccc... Spavalice!- zezala ju je frendica... Sat je, čudno, brzo prošao i zvono se začulo.
-I, ima šta novog s mister Nathanom?- upita Rea –I nema baš.. Večeras idemo van, to znaš... I to je valjda to!- -Hehe, danas dolaziš kod mene oko 7, jelda?- -Nego šta!- potvrdi Samantha –Moraš mi pomoći oko spremanja...- -Spremanja za šta?- odnekud se iza njih stvorio Samuel. Samantha ga je iznenađeno pogledala. –Pa..- zaustila se, ali se zaustavila. Zašto joj je bilo toliko teško Samuelu reći da izlazi s Nathanom?

Probudila se, ali nije otvorila oči. Nije znala zašto, ali bilo ju je strah. Osjećala se zgaženom, bespomoćnom, glava ju je boljela kao da će se svaki trenutak rasprsnuti u tisuće komadića... Znala je Rea popiti i prije, ali ovaj je put i sama bila svjesna da je pretjerala. Sjeća se samo da su ona i cure došle u „Majestic“, ondje našle Nikija i Samuela te su svi zajedno krenuli piti. Sve je ostalo bilo kao izbrisano iz nje, iz njezinog mozga.. U njemu je bila jedna velika praznina, praznina gdje je inače trebalo biti sjećanje na jučerašnji provod. I tada joj je sinulo još nešto –Oh ne! Ryan je bio tamo... I sjećam se da me htio poljubiti! Tko zna šta je poslije bilo??- zabrinula se i skoro počela plakati.. Brzo je krenula nazvati Samanthu, ali joj se kući nitko nije javljao. Zvala je na mobitel, ali je dobila odgovor 'da je korisnik isključio mobilni telefon'.. Koliko je u tom trenutku mrzila spikericu koja je izrekla te glupe riječi!

„Rider“...
-Ma, Rea, ne brini se! Kažem ti da ništa nisi krivog napravila, a ja nisam toliko popila!- tješila ju je Michelle kad su se našle na kavi –Nadam se, Michelle.. Nadam se..- sumorno je odgovorila Rea. Tada se začuo zvuk poruke s njenog mobitela.. –Ryan- začudila se –Pita me ako ćemo se naći danas...- -Ha?- zapita Michelle –Ma ja njega ne kužim, stvarno! Rekla sam mu da su se stvari promijenile, i da mi više ne možemo biti skupa!- rekla je Rea, makar joj sjaj u očima nije odavao ljutnju, već tugu.. Njezina je frendica to skužila –Rea, a da ne osjećaš ti još uvijek nešto prema njemu? Poznajem te dvije pune godine, i znam kad nisi okej...- -Nnnne...- htjela je Rea uvjeriti Michelle, ali i samu sebe.. Nije uspjela, nego se još i rasplakala.. Michelle ju je čvrsto zagrlila.. –Ja ću uvijek biti uz tebe... Šta god se dogodilo, mene imaš uz sebe.. Ne zaboravi to!- -Znam.. I hvala ti na tome- odvratila je Rea i još jače zaplakala... –Ali njega ću zauvijek mrziti! Volim ga, ali je mržnja jača..- -Zašto, Rea? Zašto?- Michelle se zbunila –Jer..Jer.. me ostavio onda kad sam ga najviše trebala... Kad nam je bilo najbolje... Ne mogu to tako lako zaboraviti!- završila je Rea razočarano, naslonila glavu na rame svoje frendice i lagano zadrijemala... Michelle ju je tiho tješila, i kasnije pomalo prodrmala da je probudi jer je bilo već vrijeme da krenu kući...

Kad je stigla doma, zaputila se u podrum.. Jučer nije bila tamo, a trebao joj je mir koji joj je on pružao.. Sjela je pred svoje ljubimce, sve ih pogledom preletila i opustila se... Toliko je bila umorna da se sklupčala na maloj fotelji i zaspala... Da ju je netko takvu vidio, sažalio bi se nad njom... Uhvatila bi ga takva milina gledajući je.. Bila je tako sićušna i slatka... Ali istodobno je pogled na nju budio čudne osjećaje... Unutarnji nemir...

Začudila se, ali je bila toliko umorna da se bez problema vratila u krevet i nastavila spavati. Sve dok ponovo nije čula telefon. Ovaj se put brzo ustala i javila. –Rea? Si živa?- upitala je Michelle s druge strane –Hej! Jesam, zašto?- -Pa.. Prije sam te zvala, ali se nisi javila pa mi je bilo malo čudno.. Inače skočiš na phone čim zazvoni prvi put!- -Ah! To si bila ti znači?- -A nego tko ludo mali! Htjela sam te malo oraspoložiti, jer mi se jučer nisi činila baš sretnom.- -Joj, ubit ću te! Nisam ti odmah prepoznala glas, i već sam se bila uplašila!- -Ccc... Šta misliš, tko bi te zvao rano ujutro, i rekao ti da imaš nešto njegovo? Osim ako nisi nešto ukrala u zadnje vrijeme!- rekla je Michelle i počela se glasno smijati. Rei baš i nije bilo do smijeha nakon svega, pa je kratko rekla –Haha... Ovaj, ja moram ić sad jer mi starci odlaze i moram zaključati kuću...- -Hm, da, mogla si još neki gluplji izgovor! Baa- korila se Rea u mislima –Okej.. No problemos... Uživaj mi pa se vidimo u školi...Ciao...- -Bok- uzvratila je i poklopila slušalicu.
Preostalo vrijeme do škole provela je malo odsutna mislima, ali nije to bilo ništa strašno jer je cijelo vrijeme bila sama... Oko 12 sati stala je pred ormar i odlučila što će odjenuti. Izabrala je duge crne hlače i slatku roza majicu... Zatim se našminkala, ne pretjerano, počešljala i krenula prema školi. Razveselila se čim je vidjela Nikija, koji je bio na pripremama za prvenstvo, pa ga par dana nije bilo u školi.. –REA!!- poviknuo je i zagrlio je –Kako si mi?- -Ja sam uvijek super! Ti? Su vas spremili šta u toj školi za majmune?- -Haha, ma ti si jedna mala slatka majmunica!- -Hehe.. Vidim da si i ti dobro!- odvratila mu je Rea i spazila Ryana kako ih pozorno promatra. Pravila se da ga ne vidi. –Moramo proslaviti tvoj povratak među ljude hihi.. Večeras se ide u „Majestic“, častim te!- veselo je cvrkutala Rea, a Niki je prihvatio ponudu da bude čašćen :)... Ryan je stisnutih očiju promatrao svaki njihov pokret i slušao svaku njihovu riječ, tako da je već isplanirao zvati ekipu baš u taj disco. Kako je petak, to mu nije bilo teško, ubrzo se skupilo desetak dečkiju željnih zabave.
-Rea, iznenađuješ me! Mislim, jasno mi je da ti matematika nikad nije dobro išla, i jasno mi je u kojim si godinama, ali mogla bi se malo više potruditi ako ne želiš ljeto provesti ovdje sa mnom!- obratila se prof. Mayandra Rei nakon što je dobila četvrtu jedinicu zaredom... Rea je morala priznati da je u zadnje vrijeme previše kiksala, nije imala volje za učiti.. A pogotovo matiš, pa šta će joj to? Ali je ipak odlučila da bi se mogla pokrenuti, jer je zadnja stvar koju želi učiti po ljeti i dolaziti na popravni u ovu glupu školu...
Nekako je prošao i taj dan u školi, i stigla je večer. Michelle, Samantha i Rea zajedno su se spremale na izlazak nakon dva tjedna. Michelle je bila raspoložena za hvatanje komada, pa je nabacila ultrakratku minicu, lagano dekoltiranu haljinu, kosu je podigla u slatku punđicu i našminkala se tako da je izgledala dosta starije. Samantha se nije spremila puno drugačije, samo je ovaj put trenerku zamijenila širokim riflama, sportskom majicom, i isplela sitne pletenice u kosi. Rei je bilo najjednostavnije, ona se nikada nije posebno sređivala za vani, a ovaj je put odlučila obući laganu haljinicu... Kosa joj je bila svježe oprana pa se sjajila i bez posebne frizure, tako da ju je pustila da slobodno klizi po njenim blijedim ramenima. Tako skockane krenule su prema „Majesticu“, gdje su ih dočekali Niki i Samuel... Čim su ih ugledali, komplimenti su samo počeli pljuštati... Rea je najprije održala obećanje, častila je Nikija votkom od šumskog voća jer je znala da mu je to omiljeno piće.. Malo-pomalo, piće za pićem, i Rea je postajala sve 'veselija'... Nije bila jedina, jer svi su oni slavili Nikijev dolazak. –Koliko nisam ovako plesala i zabavljala se!- pomislila je Rea –Trebali bismo se češće ovjde nalaziti!- Kasnije je te svoje misli izrekla naglas, a ostali su se morali složiti s njom.. Prišao joj je Ryan i pokušao je poljubiti, ali ga je ona grubo odgurnula.. –Hej, šta ti je?- upitao ju je Ryan začuđeno –Ništa, šta bi mi trebalo biti?- uzvratila je –Ne znam.. Nekada me nisi tako odgurivala kad sam te htio poljubiti!- -Nekada, Ryane, nekada... Nekada i sada dva su različita vremena!- odgovorila mu je –Ali, Rea, sad je sigurno da se vraćam u Houston! Sve može biti kad nekada!- Nije se obazirala, okrenula se od njega i nastavila plesati. Kako su je samo boljele te riječi dok ih je izgovarala! Nagrizale su joj unutrašnjost, izazivale bolne grčeve... Znala je da su sada šanse da ponovo budu skupa kad se on vrati svedene na najmanju moguću razinu, skoro da ih i nema.. Ipak, nije požalila, barem zasada.. Ponos joj je podignuo moral..
U žaru plesa, počelo joj se vrtiti... Valjda je votka činila svoje... Plesala je i plesala, do iznemoglosti, sve dok nije osjetila kako propada u provaliju...

Kad se nakon šetnje s Ryanom Rea vratila u „Rider“, dočekali su je prijatelji. –Gdje ste bili?- -Šta je htio?- -Te ozlijedio?- -Pomalo ljudi, pomalo..- zaustavila je navalu pitanja -Nije on nikakva svinja ili tako nešto da čim me pita za razgovor mora nešto napraviti! Pričali smo normalno, kao ljudi koji su nekad (tu je riječ posebno naglasila) bili skupa, riješili sve šta smo trebali.. I sada smo frendovi.. Zadovoljni?- -Ma da... Ali zabrinuli smo se za tebe, nije vas dugo bilo!- nastavila je Michelle –Znam.. Ali potrajalo je, objasnio mi je zašto je prekinuo sa mnom na onako grub način.. Valjda se ponovo vraća u Houston, barem je rekao da su mu starci tako nešto spomenuli..- -Zezaš?- upita Samuel –Samo mi fali da ponovo moram gledati onu njegovu glupu ružnu njušku!!- -Sami, smiri se.. Ako se vrate, morat ćete i vi razgovarati i riješiti tu glupu svađu. Shvati da nema smisla cijeli život mrziti se zbog jedne stvari koju ti je rekao jako davno!- pokušala ga je Samantha urazumiti. –Mah.. Ne znam.. Sumnjam u to..- Rea je pratila razgovor između svojih frendova, a onda tiho nastavila – Ljudi, odoh ja sada... Umorna sam i jedva čekam da legnem u krevet..- -Idemo i mi pomalo, ha?- upita Niki.. –Aha- potvrdila je Michelle. Svi su se ustali i krenuli svatko prema svojoj kući, vjerojatno svi s istom namjerom – ići spavati.
Ali ne i Rea, ona se zaputila u svoj podrum... Sjetila se da ono što je pronašla jučer dok je šetala s Ryanom nije spremila u novu kutiju.. Trebalo joj je vremena da ga pronađe, i kad je to nakraju uspjela, pozorno je promotrila cijelu svoju kolekciju i bila neobično ponosna na samu sebe. –Curo, svaka ti čast!- pomislila je –Postala si prava majstorica u skupljanju, baš poput Ryana! Ovo je dostojna zamjena i uspomena na njega...- Zadovoljna sobom, krajnjim izgledom podruma svoje sobe, te Ryanovim riječima, zaspala je sretna kao nikad u životu... Vrtila se u snu, između ostalog na mahove se budila i razmišljala o prošlosti s Ryanom, i kako bi izgledala njezina budućnost kad bi on bio u njoj. Prvi se put nakon prekida osjetila nesigurnom, ovisnom o njegovoj blizini.. Trebao joj je njegov zagrljaj više nego išta drugo. A onda se sjetila što joj je sve prouzročio svojim iznenadnim odlaskom. –Ipak, nije on kriv šta se morao odseliti!- tješila je samu sebe, ali nije se mogla skroz zavarati.. Da je htio, mogao joj je davno prije reći da odlazi, ona ne bi toliko patila. A opet, možda je bolje bilo ovako, jer bi inače znala da im se bliži kraj i vjerojatno bi se ponašala hladnije prema njemu? U moru misli koje su se komešale u njoj, polagano uzrokovale mučninu, ponovno je zatvorila oči i zaspala.
Iz sna ju je probudila zvonjava telefona.. Otvorila je oči, mutno je gledala i nekako se dovukla do telefona. –Halo?- javila se –Ti imaš nešto što je moje!- rekao je nepoznati glas... –Mmmolim?- začudila se Rea... –Tu-tu-tu- začulo se iz slušalice...

Poznato joj se lice nasmiješilo, ali je u očima još uvijek razabirala hladnoću koju je nekad tako voljela... –Š..š..šta on ovdje radi?!- izderala se Rea. Samantha ju je zabrinuto pogledala –Tko?- -Oon!- povikne Rea i pokaže prstom na Ryana koji je sjedio ne tako daleko od njihovog stola. Četiri prijatelja pogledali su u smjeru njenog prsta i vidjeli svog davno izgubljenog prijatelja.. Hm, nekima on to nije bio, Samuel i on jednom su se potukli i odonda nisu izmijenili ni jednu jedinu riječ. Ryan je ustao i zamolio Reu da izađu vani nakratko, sami. Prije nego je izašla, Rea je prijateljima uputila tako molećiv, tužan pogled, da se curama sledila krv u žilama. –Hej, a da i mi izađemo? Mislim, strah me da joj nešto ne napravi!- zabrinuto je rekla Michelle –Ma daj, pa poznaš Ryana! Koliko ju je volio, a možda je i još voli, siguran sam da joj ne bi napravio ništa nažao!- odgovorio je Niki. Samantha i Samuel šutke su se gledali, pokušavajući dokučiti što misli onaj drugi. Sa strepnjom su iščekivali Rein povratak.
-Ryane, kamo me to vodiš?- upitala je Rea hodajući za svojom neprežaljenom ljubavi. –Vidjet ćeš, ne brini se, siguran sam da će ti se mjesto svidjeti!- odvratio joj je on. Nakon kratkog pješačenja, stigli su na obalu malog jezera i ondje sjeli. Ryan joj je sjeo tako blizu da je ponovo osjetila one lagane trnce, ali je zaustavila samu sebe. –Glupačo! Prekinuo je s tobom još prošle godine, nije moguće da ga još nisi preboljela!- -I?- upitala je –Zašto si me doveo ovamo?- -Pa... Ovaj.. Htio sam ti reći da te nisam uspio zaboraviti iako živim daleko.. Ti si jedina cura koju sam zapravo volio, i s koliko god njih bio uvijek si mi bila u srcu. Preslična si mi da bih te mogao tako pustiti!- -A zaboravio si tko je s kime prekinuo kad si se odselio?!- upitala ga je Rea hladno –Nisam, dobro se sjećam toga dana. Bio je to najtužniji dan u mojem životu, ali jednostavno, mislio sam da je tako najbolje za oboje...- pognuo je tužno glavu –Mislio..Tvoj je problem da si oduvijek previše mislio! A nisi možda pomislio kako sam se ja osjećala, šta je meni značio tvoj odlazak, ostavio si me samu među novim svijetom!?- naljutila se Rea, iako je u dubini srca bila spremna zaboraviti na sve i dati mu drugu šansu, ali ponos joj to nije dopuštao. –Znam.. I stvarno oprosti zbog toga. Ali sad sam tu na neko vrijeme.. Starci su nešto spominjali i naš povratak u Houston. Ako se vratimo, ništa nam više ne stoji na putu da nastavimo tamo gdje smo stali!- veselo je rekao Ryan. –Ne znam Ryan, ne znam... Previše se toga promijenilo, ja sam se promijenila, da bih sve to mogla tako lako zaboraviti. A sad, ako nemaš ništa protiv, htjela bih se vratiti u „Rider“ jer su moji sigurno zabrinuti!- -Da, naravno... Krenimo onda...- uzvratio je Ryan.
Šutke su hodali istim putem natrag dok se nije spotaknula na nešto što je bilo na podu. Rea se sagnula, proučila stvar, podigla je i pažljivo spremila u džep. –Heh, vidim da se nisi puno promijenila!- nasmiješio joj se Ryan. –I dalje ih skupljaš? Kladim se da ti je podrum zatrpan njima?- -Nego!- odgovorila je Rea nasmiješivši se –Učila sam od majstora!- -Tako treba, mala moja! Ali pazi da ostanu tamo...- rekao je Ryan i zagrlio je. Nije se opirala...

To joj je bilo i ostalo najbolnije razdoblje u životu.. Ona i Ryan upoznali su se na nekoj zabavi i odmah je između njih kliknulo 'ono nešto'... Počeli su se nalaziti sve češće, sve dok nisu postali skoro najpoznatiji par na školi. Bili su skupa dvije godine, možda i malo više, i nitko nije ni sanjao da će se dogoditi ono što jest. Baš kad im je bilo najbolje, Ryan ju je zamolio da se nađu u „Rideru“, kafiću gdje su njih dvoje stalno odlazili na duuge kave i ugodne razgovore. Onda joj je objasnio kako sutra odlazi iz Houstona.. Rei ništa nije bilo jasno, a najviše ju je pogodilo to što joj on do tada preseljenje nije ni spomenuo. Jednostavno joj je rekao da se vjerojatno nikada više neće vidjeti, i da želi prekinuti s njom. Nije ga bilo briga za njezine osjećaje, a ona se osjećala manjom od makova zrna, željela je da je zemlja proguta i da se više nikad ne probudi... Nije to mogla podnijeti i otrčala je kući, u podrum svoje sobe, mjesto koje i danas obožava.
Zato ju je tako pogodilo što Samuel i ekipa žele ići na piće baš u „Rider“, kao da im je svejedno zbog toga što je ona tamo proživjela. Znala je da će jednom morati preći preko svega toga, preboljeti prošlost, ali za to još nije bila spremna. Sada je primorana, samo nije sigurna da li je zbog toga zahvalna svojim frendovima, ili će se ljutiti na njih nakon tog dana...
Kako god bilo, spremila se i krenula prema kafiću. Svi su ostali već bili unutra.. Zastala je pred ulazom, promotrila cijelu zgradu, duboko udahnula i otvorila vrata. Nije se dogodilo ništa posebno kao što je ona očekivala, nije odjednom zapuhao vjetar, nije pala, ništa... Samo je ušla i ugledala puno ljudi koji su kao jedno pogledali prema vratima.. Bilo ju je malo sram, pa je pognute glave otišla do separea gdje je prvo ugledala Samanthu. –Rea! Došla si! Ipak!?- uzviknula je plavokosa cura tamnih, skoro crnih očiju... –Jesam, jesam, i živa sam!- našalila se Rea, iako je samoj sebi morala priznati da joj nije do šale. –A neee, ono, netko će te ubit ovdje! Hahaha, čuj ti sebe! Tvoj ti je podrum udario u glavu!- -Samantha, molila bih te da podrum ne spominješ svugdje...- Rea ju je hladno pogledala.. –Da, ovaj, sorry...- tiho je nastavila Samantha. Sjele su do ostalih i započele prepričavanje današnjih događaja, popraćene uz Nikijeve šale.. Kidali su se od smijeha, a nego što bi drugo kad te šale baca nogometaš?? Rea više nije bila toliko u grču, sjećanja joj nisu toliko navirala.. Opustila se i zaključila kako će budućnost u ovom kafiću biti puno bolja nego prošlost. Nju je odlučila zaboraviti.. Trbuh ju je već bolio od smijanja, i ogledala se po kafiću da vidi ima li koga od poznatih. U tom se trenutku njezin pogled susreo s pogledom hladnosivih očiju.. Pogledom kojeg je toliko željela, ali kojeg se u isto vrijeme toliko bojala...

Sjedila je u svojoj sobi, točnije u podrumu ispod nje za kojeg su znale samo ona i njezina najbolja frendica s kojom se druži otkad zna za sebe. -Rea, to ti je opasno! Ne želim ni pomišljat šta će se desit ako ti stara to nađe!- pokušala ju je urazumiti Samantha, ali Rea, kao pravi horoskopski ovan nije njenim riječima davala neku važnost. Opustila se i jednog po jednog razgledavala svoje ljubimce, stvari koje je voljela više nego samu sebe.. Skuplja ih već punih 5 godina, otkad ju je Ryan zarazio time.. Ryan je bio njezin bivši dečko, koji je prekinuo s njom kad se odselio... Svakim se danom iznova divila njihovoj ljepoti, nije mogla zamisliti da na svijetu postoji išta ljepše od tih njezinih prijatelja. Nakon što ih je očistila i nasprejala sjajilom, svakog je pažljivo spremila natrag u svoju kutiju... Zazvonio je telefon, i u manje od 10 minuta Rea je bila spremna za odlazak u školu...
-Oho, vidi male kako se sredila!- zezao ju je Niki -Ma daj, prekini.. Ideš mi na živce kad mi to govoriš!- odvratila mu je praveći se da je ljuta, iako je znala da izgleda okej... Ali on ju predobro poznaje da bi pomislio da nešto nije u redu.. Nastavili su se međusobno naguravati i zezati... U natezanju Rei su naočale pale s lica i bio je to prvi put da je frendovi vide bez njih. Iz Reinih je očiju zasjalo neko čudno svijetlo, no brzo ih je vratila na mjesto. Samantha je to zamijetila, nikad joj oči nisu imale takav sjaj, ali prešla je preko toga uvjeravajući samu sebe kako je krivo vidjela. Vesela je ekipa nastavila prema školi, (ne)spremna za nove napore u toj dosadnoj zgradi.
-Rea...- zaustila je Michelle okrenuvši se unatrag, ali kad je skužila kako joj je frendica udubljena u razmišljanje, odustala je i odlučila probati kasnije. – Kako bih voljela otići iz ovog dooosadnog grada! Negdje u neki usamljeni gradić, gdje bih mogla biti sama sa svojim pravim prijateljima, iako nisu živi, ali svejedno... To bi bila uživancija!- -Aaah! Zemlja zove Reu!!??- - Ha?- pogledala je Rea prema Michelle. –Čovječe, pa zovem te punih deset minuta! Šta se s tobom dešava draga moja? Čudna si mi u zadnje vrijeme!?- -Ja? Ah.. ma ne.. Nije mi ništa!- uzvratila je Rea i nabacila jedan od onih svojih osmjeha po kojima je poznata, zbog kojih joj svi sve opraštaju. - Ma.. Bitno je da si sada među nama- rekla je Michelle i posvetila se prof. Aschikiju i njegovom satu povijesti. Rea je ponovo zapala u duboko razmišljanje, dok je iz tog polusna nije prekinuo lagani udarac u glavu. Promeškoljila se na stolici i primjetila papirić na podu. Podigla ga je, odmotala i unutra ugledala Samuelov rukopis. –Hej mala, danas se ide u „Rider“, jelda?- protrnula je jer u „Rideru“ nije bila otkad je Ryan prekinuo s njom, taj joj je kafić budio razna bolna sjećanja...

-Da, mama! Idem odmah!- odgovorila je Rea zalupivši vratima svoje sobe. Nije, kao ni većina 17-godišnjaka, voljela pospremati sobu.. No uživala je u mirnoći i spokoju te male prostorije, miru koji je bio samo njezin.. Nije imala ništa protiv gostiju, ali je ipak najviše voljela biti sama. Sama je mogla u miru razmišljati o svojoj budućnosti, o tome kako će završiti fax i preseliti se u neki ljepši, čišći grad.. Nekoliko je puta, iz zezancije, rekla mami kako bi se mogli preseliti iz Houstona, kako joj on postaje dosadan.. Normalno, gđa. Maria nije te riječi ozbiljno shvaćala.. -Šta zna jedno dijete o tome kako život može biti dosadan ili zanimljiv?-..
Rea je učenica houstonske gimnazije, jedne od onih na lošem glasu, u koju većinom idu propalice i ljudi bez budućnosti.. Ona nije tako loša učenica, ali se na tu školu odlučila jer u nju idu skoro svi njezini frendovi.. S njima se osjeća kao doma, lakše podnosi bezbrojne sate muke i ispitivanja, zbog njih jedva čeka odmore kako bi zajedno mogli prokomentirati nove bisere u razredu.. Od prvog dana otkad je zakoračila u gimnaziju, Rea je bila i ostala zamijećena, skoro najpopularnija cura na školi. Nije mogla biti zanimljivija od Arianne, Lee, Cristine i Jessice, jer su se ljudi uvijek iznova čudili njihovim glupostima i samo čekali na nove.. Njoj ta popularnost ništa nije ni značila... Često je sama u sebi tražila razlog tog iznenadnog zanimanja za nju.. -Hm, pa nisam nešto posebno lijepa ni pametna da me ljudi toliko vole?- Jedna od njezinih sitnih mana bio je taj nedostatak samopouzdanja.. Suprotno svojem mišljenju, bila je veoma lijepa... Duge, ravne kose crne poput ugljena, koja je sjajila svakim njenim pomakom glave; izraženih jagodica, punih usana, i bisernoplavih očiju koje je uvijek skrivala iza tamnih naočala.. Osim te njene ljepote, iz nje je zračilo nešto čudno, neobjašnjivo.. Neka posebna energija... To je nešto vuklo ljude njoj.. Usprkos tamnim naočalama njezin je pogled na svijet bio ružičast, u svemu je vidjela pozitivnu stranu.. Možda je baš to bio taj 'faktor X'... Voljela se družiti, i stekla je mnogo prijatelja, među kojima su joj najbolji bili Samantha, Michelle, Niki i Samuel... S njima je uživala gdje god bili, znali su sve njezine tajne, znali su je oraspoložiti kad je bila tužna.. A znala je i ona njih, za njih je bila spremna napraviti sve.. Tako je i danas.. Nema gdje oni idu bez nje, jednostavno su postali nerazdvojni..
Rea uživa u životu, ništa joj ne fali, nije nesretno zaljubljena, šta je njoj jako važno :)... Ekipa je voli, a i roditelji joj dosta toga dopuštaju.. Ima ona i svoj hobi, koji obožava.. Samo što.. Za njega ne zna nitko osim nje same, i njezine najbolje frendice...